Saturday 29 March 2014

Slobodan Maldini: Bombardovanje i urbana rekonstrukcija, "Večernje novosti", 29. mart 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

BOMBARDOVANJE I URBANA REKONSTRUKCIJA

Tokom istorije Beograd je više puta bombardovan. Uvek je to bilo na proleće. I ovog proleća sećamo se razaranja koja su naneta prestonici i drugim našim gradovima tokom proteklih ratova. Nakon rušenja, usledile su urbanističke rekonstrukcije.

Urbana rekonstrukcija je obnavljanje gradova nakon uništenja. Ovim postupkom gradu se ponovo vraćaju funkcije koje je izgubio u razaranju: normalno funkcionisanje saobraćajne i druge infrastrukture, oplemenjuju se degradirani prostori, uklanjaju srušeni objekti, a umesto njih gradi se savremena arhitektura. Posle Drugog svetskog rata Mnogi evropski gradovi izvršili su urbanu rekonstrukciju.

Beograd je više puta obnavljan, jer je tokom istorije nebrojeno puta rušen. U 20. veku bombardovan je 1941., 1944. i 1999. Nemačka avijacija bombardovala je Beograd 6. aprila1941. Tada je poginulo 2.274 ljudi, porušeno 627 a veoma oštećeno 1601 zgrada. U bombardovanju su razrušeni kulturni spomenici: Stari dvor arhitekte Aleksandra Bugarskog i Vaznesenjska crkva u kojoj je bilo vernika. Spaljena je Narodna biblioteka sa preko 300.000 knjiga i srednjovekovnih spisa neprocenjive vrednosti. Za vreme rata anglo-američke snage bombardovale su Beograd 11 puta. Tokom uskršnjeg bombardovanja 1944. poginulo je oko 3.000 civila u Beogradu i 1.200 u Zemunu. Pogođene su Palata Albanija arhitekte Prljevića, Pošta br.2 Momira Korunovića, Terazije, Tehnički i Pravni fakultet, bolnice, humanitarne institucije i crkve. Operacija NATO bombardovanja SR Jugoslavije "Milosrdni anđeo" trajala je od 24. marta do 10. juna 1999. Procenjuje se da je tada poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi. Uništeni su mnogi značajni objekti: zgrada Generalštaba arhitekte Nikole Dobrovića (na slici), komanda Ratnog vazduhoplovstva u Zemunu arhitekte Dragiše Brašovana, zgrada MUP-a Srbije arhitekte Ivana Antića, zgrada RTS-a, Avalski toranj arhitekte Uglješe Bogunovića i dr.

Kao i mnogi gradovi u Srbiji,  Beograd je nakon ratnih razaranja bio suočen sa urbanističkom obnovom. Međutim, iako svaka ovakva intervencija u urbanim sredinama predstavlja rezult analiza i osmišljenih namera, Beograd do danas nije doživeo temeljnu urbanu rekonstrukciju. Svi pokušaji "urbo reciklaže" završili su se parcijalnim i nepotpunim kratkoročnim intervencijama u prostoru. Beograd i danas sadrži prostore devastirane od posledica ratova. 15 godina posle NATO bombardovanja, grad nije obnovio značajne srušene zgrade. I danas u centru grada leže brojna oštećena zdanja koja čekaju na rekonstrukciju.


Saturday 22 March 2014

Slobodan Maldini: Advokatsko i državno planiranje, "Večernje novosti", 22. mart 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

ADVOKATSKO I DRŽAVNO PLANIRANJE

Savremeno urbanističko planiranje kod nas sve manje vode urbanisti - planeri. Ovo područje prostornog i društvenog razvoja polako ali neminovno izmiče iz ruku arhitektonske struke i prelazi u sferu prava  i politike. Zbog čega je tako i koji su uzroci ovoj pojavi?

Advokatsko planiranje je preuzimanje koncepta advokatskog zastupništva direktno iz pravne prakse i njegovo primenjivanje na polju urbanizma. Ovaj način urbanističkog planiranja prvi put je nastao u SAD-u, a koncepciju je prvi predstavio planer Pol Davidov 1965. Osnovna ideja zasnovana je na stavu da zadatak urbanističkog planera nije samo da projektuje urbanu zajednicu već i da zastupa posebnu interesnu grupu stanovnika ili investitora na način kao što to čine advokati, zastupajući svoje klijente na sudu. Advokatsko planiranje razvijeno je 1970-tih kada su advokatske grupe počele da preuzimaju uloge urbanističkih planera. Vrlo brzo pokazala se politička priroda urbanističkog planiranja i arhitekture. Mnogi advokatski planeri, poput Roberta Gudmana smatrali su da je pozitivna urbana akcija jedino moguća putem radikalnih političkih promena.

Današnje urbanističko planiranje prvenstveno uzima u obzir pluralističke ciljeve politike i investitorskih interesnih grupa, a tek potom i socijalne interese stanovništva. Svrha urbanističkog planiranja kod nas nije ista kao nekad. Ono je danas višeslojno i uključuje zahteve moćnih investitora, potrebe države za novcem i napore vlasti da zaposli stanovništvo na realizaciji plana i na taj način obezbedi kratkoročni socijalni mir. U ovakvim okolnostima, teško je govoriti o kvalitativnim ciljevima urbanističkog planiranja: obezbeđenju humane urbane sredine koja će biti planirana po meri stanovnika na takav način da zadovolji njihove potrebe. Danas stanovnici novoplanirane urbane sredine nisu prioritetni činioci urbanističkog plana, već su sredstvo njegovog ostvarenja. Dominantni ciljevi budućeg plana su plasman kapitala bogatih investitora i njihov profit. Potom nastupaju interesi države, koja ima cilj da obezbedi sredstva za popunjavanje budžeta, da zaposli stanovništvo tokom urbane izgradnje i na kraju da ubire prihod iz novonastale imovine.

Ovako shvaćeno urbano planiranje nema potrebu za arhitektom-urbanistom. Štaviše, on je u ovom procesu samo smetnja - karika koja koči realizaciju plana svojim analitičkim i kritičkim stavom i namerom da proces urbanističkog planiranja realizuje na najkvalitetniji način. Upravo u ovakvom stavu urbaniste krije se njegova nepoželjnost i reaktivnost u procesu urbanističkog planiranja. Država nema vremena da se bavi analizama i mogućim modelima urbanog razvoja. Jer, prioriteti države i investitora su drugi: aktiviranje dostupnog kapitala odmah i brza realizacija koja će u najkraćem roku dovesti do prvih rezultata.

Slobodan Maldini: Mala enciklopedija arhitekture - 1 pojmovi



“Mala enciklopedija arhitekture” je edicija koja sadrzi tri toma arhitektonskih pojmova i jedan tom posvecen biografijama najznacajnijih svetskih arhitekata. Predstavlja dzepno izdanje poznate "Enciklopedije arhitekture" Slobodana Maldinija u 6 tomova. Razlika izmedju “Enciklopedije arhitekture” i “Male enciklopedije arhitekture” Slobodana Maldinija je u tome sto “Mala enciklopedija” nema ilustracije i graficke priloge. Ovo izdanje edicije sadrzi tekstove ukupne velicine oko 14,4 miliona slovnih znakova, smestenih u cetiri toma od kojih svaki ima 828 strana i stampan je u velicini 14x21,5cm. Pred citaocem je prvi tom enciklopedije koji sadrzi strucne pojmove na polju arhitekture i srodnih disciplina. Knjiga sadrzi siroko polje arhitekture koje je predstavljeno putem definicija i opisa pojmova ove nauke, zajedno sa ostalim arhitektonskim disciplinama kao sto su: urbanizam, enterijer, opsta istorija umetnosti, teorija konstrukcija i dr. Autorova namera bila je da napravi sveobuhvatnu knjigu koja ukljucuje opste pojmove iz oblasti arhitekture ali i srodnih grana arhitekture i umetnosti. Ovako koncipirana, knjiga predstavlja kapitalno i jedinstveno delo enciklopedijskog tipa, savremenog preloma. U tri toma nalazi se preko 30.500 terminoloskih jedinica, sa preko 25.000 razlicitih pojmova iz oblasti arhitekture i urbanizma. Pojmovi su svrstani po abecednom redu, a sadrze primarno objasnjenje: osnovnu definiciju, iskazanu jasnim, jednostavnim i razumljivim stilom. Knjiga ukljucuje preko 6 000 opstih naslova - detaljno enciklopedijski obradjenih pojmova. Ovi pojmovi su predstavljeni sirim objasnjenjem: tekst je pisan strucno, ali jasno za sirok sloj citalaca. Preko 500 pojmova, od sireg znacaja, obradjeno je studiozno, sa sirim objasnjenjem svih aspekata vezanih za pojam. Vecina pojmova sadrzi prevode naziva na: engleski, nemacki, francuski i ponekad italijanski jezik, pored etimona, koji je cesto grcki ili latinski, ili su pojmovi nastali iz nekog drugog jezika (arapski, persijski, sanskrit, turski, spanski i dr.). Shema obrade osnovnih pojmova je sledeca: predstavljanje etimona, osnovno objasnjenje – definicija, sire objasnjenje – sa potrebnim primerima. Izvrsena je sledeca kategorizacija pojmova u knjizi: 1. opsti pojmovi (bez ili sa potrebnim odrednicama), 2. Posebni pojmovi (bez pododrednica) i 3. pojedinacni pojmovi (sa kratkom definicijom). Knjiga je namenjena sirokom krugu citalaca, medju kojima su: arhitekti, urbanisti, enterijeristi, dizajneri, prostorni planeri, istoricari umetnosti, tehnicka lica iz oblasti arhitekture, gradjevinarstva i srodnih delatnosti, opste obrazovani ljubitelji umetnosti. Knjiga je namenjena svim generacijama. Posebno, namenjena je studentima: arhitekture, primenjenih umetnosti i dizajna, likovnih umetnosti, gradjevine, saobracaja, istorije umetnosti i dr. Edicija je pisana latinicom sa upotrebom izvornih naziva imena licnosti i geografskih pojmova. Namenjena je za prodaju na sledecim geografskim i govornim podrucjima: Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i drugim govornim podrucjima, bez potrebe prevodjenja. Pored sestotomne Maldinijeve “Enciklopedije” iz 2004 - 2012, slicna publikacija na prethodnim govornim podrucjima, a i sire, nije napravljena do danas, tako da je ovo jedinstven izdavacki poduhvat, ciji ce efekti biti prisutni u ovim zemljama, a posebno u Srbiji, tokom duzeg vremenskog perioda. Knjiga se oslanja na iskustvo i tradiciju izdanja recnika arhitekture na anglo-saksonskom, nemackom i francuskom govornom podrucju, uz koriscenje svih raspolozivih strucnih izvora do kojih je autor mogao da dodje. Mala enciklopedija arhitekture je do sada najcelovitije delo iz ove oblasti koje je napisano na srpskom jeziku. Knjiga je plod istrazivanja, prikupljanja gradje i njene obrade tokom visegodisnjeg rada autora i priredjivaca, pocev od 1998. do danas.

Sunday 16 March 2014

Slobodan Maldini: "Mala enciklopedija arhitekture - arhitekti"



"Mala enciklopedija arhitekture - arhitekti" autora Slobodana Maldinija je kniiga sa preko 3.000 terminoloških jedinica, napisanih na preko 3 miliona slovnih znakova. Sadržaj koji se nalazi u četiri toma Maldinijeve ilustrovane "Enciklopedije arhitekture - ličnosti i dela" spakovan je u džepni format na 828 strana.  Pokriva oblast arhitekture i umetničkog graditeljstva i sadrži biografije najpoznatijih graditelja i arhitekata u istoriji umetnosti. U ovom leksikonu arthitektura je tretirana prvenstveno kao umetnost i tekovina istorije kulture, ali se ne zapostavlja njena tesna povezanost sa ostalim relevantnim naučnim disciplinama. U skladu sa principima leksikografije, terminološke jedinice su napisane jasno, sažeto. Kada je pojedina ličnost izuzetno značajna u istoriji arhitekture, ona je dobila više prostora i šire, detaljnije objašnjenje. Tekstovi su pisani sažetim stilom ali stručno, na osnovu proverenih podataka i utvrđenih znanja iz temeljne istorijske i teorijske literature iz oblasti arhitekture, istorije umetnosti i teorije arhitekture kao umetnosti. Knjiga se oslanja na tradicionalnu svetsku leksikografiju. Autor je uspeo da postigne standard koji do dans nije dostignut u našoj savremenoj leksikografiji.
Maldini je danas naš najznačajniji enciklopedista na polju arhitekture. Njegova edicija "Enciklopedija arhitekture" na kojoj radi od 1998. do danas bez presedana je u srpskoj enciklopedistici. Nagrađena našim najvišim priznanjem - Nagradom za izdavački poduhvat godine na Beogradskom sajmu knjiga 2004., ostavila je dubok trag u našoj arhitektonskoj teoriji. Maldinijev "Leksikon arhitekture i  umetničkog zanatstva" koji je izdat 2012. predstavlja još jedan visoki domet ovog autora, takođe nagrađen na Sajmu knjiga, 2012. Ova nesvakidašnja dostignuća svrstavaju autora u sam vrh naše i svetske leksikografije, a njegov višedecenijski rad bio je efektniji od rada grupa autora ili institucija koje se bave enciklopedistikom i leksikografijom kod nas. Nažalost, Maldini nije uvek imao materijalnu podršku za svoj rad, pa je svoje knjige izdavao samostalno, u ograničenom tiražu, ili ih je predstavljao na internetu, besplatno. To je još jedna vanredna karakteristika ovog autora - enciklopediste.
Publikacija slična "Maloj enciklopediji arhitekture" - iscrpna, razumljiva i izdata u kompaktnom - džepnom formatu - ne samo kao delo domaćeg autora nego ni u prevodu, kod nas ne postoji. Sama ova činjenica osnovni je i dovoljan razlog koji ide u prilog objavljivanju ove izuzetno korisne knjige. Zbog svoje višestruke korisnosti, ona će biti često u upotrebi u stručnim krugovima, posebno među arhitektima, urbanistima, studentima arhitekture i dizajna, studentima i ljubiteljima umetnosti i istorije umetnosti, ali i u široj kulturnoj javnosti, među svim onima koji su ljubitelji umetnosti i kulture uopšte. 

Saturday 15 March 2014

Slobodan Maldini: Tradicija na poklon, "Večernje novosti", 15. mart 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

TRADICIJA NA POKLON


Na nedavno održanom konkursu Ministarstva građevinarstva i urbanizma za oblikovanje porodičnih kuća u tradicionalnom srpskom stilu stiglo je oko 50 projekata. Svi su izrađeni na principima narodnog graditeljskog nasleđa. Nagrađena su arhitektonska idejna rešenja vojvođanske, moravske, šumadijske kuće i brvnare, površine od 50 do 140 kvadrata. Na osnovu odluke Ministarstva, nagrađeni projekti kuća dele se besplatno. Svim građanima koji poseduju plac za gradnju upućen je javni poziv da preuzmu besplatno projektnu dokumentaciju. Međutim, iako je prošlo nekoliko meseci od početka ove akcije, malo ko se javio da preuzme besplatan projekat za gradnju. Zbog čega je tako?

Akcija Ministarstva sastojala se u preuzimanju tradicije srpskog narodnog graditeljstva i njenom menjanju - "modernizovanju" od strane arhitekata koji su učestvovali na konkursu. Ovako preprojektovana arhitektura potom je ponuđena narodu na poklon. U izboru između ponuđenog surogata i preovlađujuće "narodne" arhitekture na terenu, narod se opredelio za ovu drugu.

Kod nas su retki projekti rađeni u duhu narodnog graditeljstva, poput onih Božidara Petrovića (na slici). Tipologija kuća u narodnom neimarstvu mnogo je složenija od geografske koja je danas u upotrebi. Iako često zasnovana na karakteristikama podneblja, narodna tipologija kuća sadrži i druge, bitne funkcionalne i konstruktivne karakteristike, koje savremeni srpski arhitekti retko koriste. Malo ko od naših arhitekata poznaje: kulaču, sibaru, čatmaru, toraricu, savardak, dubirog ili šilju. Ovi folklorni arhitektonski tipovi ne nalaze se u savremenoj stručnoj literaturi, pa nije čudo što nisu prisutni u današnjoj srpskoj arhitekturi. Međutim, kao mnogi drugi, ovi tipovi i dalje žive u narodnom graditeljstvu. I zbog toga ne iznenađuje da država ne može narodu da "pokloni" tradicionalnu folklornu  arhitekturu.

Odavno je u Srbiji nestalo kulača. Ova koleba namenjena za stanovanje bila je visoka, sa obaveznim ognjištem na sredini, pokrivena krovinom, od čega je nastao i naziv krovinjara. Što je kulača u podrinsko - kolubarskom kraju to je sibara u staro - raškom, građevina kosih zidova. I danas se mogu videti sibare na planinama, gde služe za zatvaranje stoke. Čatmare se grade u Šumadiji. To su kuće građene od opleta, sa pregradama od vitki - latmi, lepljenim blatom, pokrivene ćeramidom. Podrum je bio u ulozi pivnice. Savardak, dubirog i šilja su kupaste građevine, podignute od tankih stabala. Torarica je mala kuća u planinskim predelima, kućer. Takozvanu toraricu obavezno je imalo svako domaćinstvo u Srbiji. Za toraricu ili "kućer" Vuk St. Karadžić u svom "Rečniku" kaže da je to "čobanska koliba na kolima, koja se prevlači za torom." Pod nazivom "kućer" poznata je ta mala građevina i po dinarskim predelima, mada se u Hercegovini naziva toraricom.

Thursday 13 March 2014

Slobodan Maldini: Senke bogova (drugo dopunjeno izdanje)










                      KRATAK OPIS

                Kapitalno delo na polju istraživanja istorije urbanizma u periodu od njegovog nastanka do perioda antičke Grčke. Studija je plod višegodišnjeg rada autora na analizi bibliografskog materijala. Prva verzija napisana je 1981-82. godine, da bi dvadeset godina kasnije bila redigovana. Bila je osnov za nekoliko kurseva i predavanja koje je autor održao u Beogradu, Ljubljani i Zagrebu u periodu 1981-84.
          Knjiga predstavlja nov, nesvakidašnji pogled na arhitekturu i urbanizam kroz prizmu istorijskih zapisa, mitova, legendi, istovremeno i arheološkog materijala, koji su osnov za novo, potpunije razumevanje smisla i postanka arhitekture i urbanizma.
                  Sadrži preko 1100 jedinica dopuna, objašnjenja i poziva na izvore teksta, kao i preko 750 bibliografskih jedinica koje su neposredno korišćene prilikom pisanja studije.
                Iako je napisana jezikom istoričara umetnosti, knjiga je razumljiva i predstavlja čitko štivo za široki sloj čitalaca. 

--------------------------------------------------------------

                UVODNA REČ ZA DRUGO IZDANJE

                Knjigu "Senke bogova" napisao sam u periodu 1981-82 godine. Bilo je to vreme kada nisu postojali kućni računari i nije bilo interneta. Za svaku informaciju tragao sam u literaturi. Imao sam na raspolaganju malo stručnih knjiga, koje su bile teško dostupne. Tada mlad arhitekta, mesecima sam sedeo u bibliotekama i čitaonicama, proučavajući raspoloživu građu. Najviše vremena provodio sam u Studentskoj biblioteci gde sam proučavao knjige iz legata Dimitrija Mitrinovića. Ljubaznošću osoblja teološkog fakulteta danima sam sedeo u kabinetu pokojnog profesora Dušana Glumca i proučavao njegovu biblioteku, a posebno zaostavštinu profesora Miloša Erdeljana. Mesece sam proveo u biblioteci Srpske akademije nauka i umetnosti, gde sam istraživao retke knjige i rukopise. Posebno sam koristio funduse Narodne biblioteke, Biblioteke grada Beograda i Filozofskog fakulteta. Rad na prikupljanju, iščitavanju i klasifikaciji bibliografske građe bio je za mene nezaboravno iskustvo. Više od godinu dana, svaki dan, odlazio bih u biblioteku ujutro, a završavao rad kasno poslepodne. Knjige koje sam imao na raspolaganju bile su napisane na stranim jezicima: engleskom, nemačkom, francuskom. Budući da tada nisam dobro govorio ove jezike, poseban problem bilo je iznalaženje potrebnih činjenica i podataka, a potom i njihovo prevođenje na srpski jezik. Neverovatno iskustvo bilo je pronalaženje podataka među stotinama i hiljadama raznorodnih knjiga, pisanim na raznim jezicima. Samo mlad čovek, pun poleta i entuzijazma kakav sam bio ja, mogao je da uradi ovo delo. Tek danas, sa distancom od preko 30 godina, shvatam svu veličinu i snagu duha koji me je vodio i učinio da uradim ovo, za mene tada izuzetno delo.

         Knjigu sam pisao rukom, na stotinama listova papira. Nakon prikupljanja građe, pojedinačne tekstove ukomponovao sam u celinu. I mada mi je tada sadržaj delovao hermetički i teško razumljiv posebno za širu čitalačku publiku, danas smatram da je knjiga napisana dahom proviđenja koji se oseti u svakoj njenoj strani. Kao da me je tih godina dotakla božanska energija i iz mene iznedrila ovo neverovatno delo.
                Knjiga je imala radni naslov "Mitologistica". Nakon pisanja, odložio sam je jer nisam imao ideju šta sa rukopisom da radim. Skoro zaboravljen rukopis izvadila je iz fijoke moja majka. Ona ga je prekucala i tekstove složila po tematskim celinama.
                Dve godine nakon pisanja, "Mitologistica" je bila na radnom stolu mog mentora Bogdana Bogdanovića. Jednom nedeljno odlazio sam kod njega u njegov stan na Čuburi, gde smo i po nekoliko sati diskutovali o sadržaju rukopisa. Specifična ličnost, moj tadašnji profesor počeo je da analizira tekst otpozadi. Godinu dana radili smo samo na bibliografiji. Moj mentor je išao do tih detalja da je proveravao godine prvih izdanja pojedinih bibliografskih jedinica i upoređivao izdanja istih knjiga na različitim jezicima. Posle godine rada na bibliografiji prešli smo na sadržaj same knjige. Međutim, još jedna godina rada na sadržaju sa mentorom, mene je iscrpela. Ja sam digao ruke od završetka knjige. Mislim da je i Bogdan bio umoran od svega. Danas nekad pomislim da je možda tada imao nameru da me zaustavi u objavljivanju ovakve knjige, sve dok je ne doteram do savršenstva?

             "Mitologistica" je završila u kesi u podrumu moje kuće, zaboravljena. Rukopisi su i dalje tamo. Par puta sam ih spasao od bacanja u akcijama iznošenja smeća. Tokom 2002-03 odlučio sam da objavim knjigu, bez obzira što je nezavršena, nedoterana, hermetička i nerazumljiva. Prekucao sam rukopis u digitalnom obliku i kao samostalni izdavač objavio ga u malom tiražu pod naslovom "Senke bogova - deset ogleda o arhitekturi". Nije mi bila namera da knjigu javno prodajem. Poklanjao sam je onima koji su želeli da je pročitaju, a takvih je tada bilo malo. Neki bi odustali od čitanja već nakon prvog poglavlja "jer im je bila nerazumljiva", a malobrojni koji bi nastavili čitanje, bili su oduševljeni.

            Tokom 2013., deset godina nakon objavljivanja knjige i trideset nakon njenog nastanka, pročitao sam ovo delo, bez analitičkog udubljivanja u sadržaj. Odmah sam shvatio da mi je bila potrebna vremenska distanca od preko 30 godina da sadržaj razumem na pravi način. Još uvek ne mogu upotpunosti sebi da objasnim proces kojim sam kao mlad i neiskusan teoretičar prošao prilikom pisanja knjige. I danas me impresioniraju ondašnja energija i posvećenost ideji koje su me vodile danima i godinama da istrajem na pisanju. Zbog toga, odlučio sam da objavim ovo, novo izdanje.

               Ovaj predgovor napisao sam u trenutku ushićenja. Možda je previše ličan, verovatno je i konfuzan, ali ja ga neću menjati, jer predstavlja moju autentičnu misao. Istovremeno, nisam menjao ni knjigu. Smatram da je baš ovakva kakva je - nesavršena, hermetička i često konfuzna za čitaoca - sasvim dobra, jer je autentična. Zbog toga mi je i danas draga.

05. mart 2014.                                                                                                    Slobodan Maldini

Saturday 8 March 2014

Slobodan Maldini: Velikani u srpskoj arhitekturi


DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

VELIKANI U SRPSKOJ ARHITEKTURI

Pre par dana "procurela" je vest o održanom arhitektonskom konkursu za projekte budućeg Beograda na vodi. Na navodnom međunarodnom takmičenju koji je organizovala poznata kuća iz Dubaija učestvovali su velikani, među kojima se izdvaja poznato ime - arhitektonska kompanija SOM. Biro "Skidmor Ovings i Meril" potpisnik je mnogih kapitalnih projekata, među kojima su najviša kula na svetu Burdž Kalifa u Dubaiju (na slici),  Islamski centar u Njujorku ili zgrada sedišta NATO-a u Briselu. Ovu arhitektonsku kompaniju osnovali su 1936. u Čikagu Luis Skidmor i Natanijel Ovings. Do danas su projektovali više visokih zgrada, kao Henkok i Sirs u Čikagu. Beograd će imati sreću da realizuje projekte ovog renomiranog studija, a u naše arhitektonske vode uploviće tako i kompanija SOM.



Međutim, ovo nije prvi put da kod nas projektuju svetske zvezde. Iz poslednjeg toma Srpske enciklopedije vidimo da je na našem tlu ostavio "značajan trag" slavni austrijski arhitekta Oto Vagner, koji je 1905. bio član žirija na arhitektonskom konkursu za projekat poznatog beogradskog hotela "Moskva". Mada ne postoje pouzdani zapisi po kojima se može utvrditi stvaran Vagnerov doprinos srpskoj kulturi, postoje opravdane pretpostavke da je ovaj velikan kod nas ostavio i jedno arhitektonsko delo - lovačku kolibu u šumi kod Niša, čiji se projekat "čuva" u Narodnoj biblioteci Srbije.

Mnogo izvesniju vezu sa kulturom našeg podneblja ostvario je čuveni američki arhitekta Frenk Lojd Rajt, osnivač moderne arhitekture, aktivan krajem pretprošlog i početkom prošlog veka. Rajt nije u Srbiji ostavio nijedno arhitektonsko delo. Međutim, prisustvo čuvenog tvorca projekta muzeja Gugenhajm u Njujorku u kulturi Balkana obezbedila je njegova žena Olgivana (Olga Ivanovna Lazarević), unuka vojvode Marka Miljanova. Olga je zajedno sa suprugom osnovala u Talesinu u Arizoni Rajtovu fondaciju, među najpoznatijim školama arhitekture u svetu. Živela je jedno vreme u Beogradu, potom u Rusiji, odakle je otišla u SAD gde je bila "najveća inspiracija" velikog američkog arhitekte Rajta.

Među svetskim velikanima možda je najveći kulturni pečat na Beograd ostavio Le Korbizje, jedan od najuticajnijih graditelja u 20. veku. Kada je ovaj 24-godišnji arhitekta 1911. godine putujući po Evropi došao u Beograd, napisao je u svoju beležnicu: "Beograd je najružniji grad na svetu na najlepšem mestu na svetu". O ovome je Milorad Pavić napisao da je arhitekta tada "imao pred sobom rezultate viševekovnih rušenja" grada koji je nestao. U svojoj knjizi iz 1946. Le Korbizje je opisao jedan projekat beogradskog arhitekte Branka Maksimovića kao primer površnog shvatanja modernog urbanog planiranja. Kada su velikanu 1955. s ponosom pokazali fotografije najnovijih zgrada u Beogradu, kratko je prokomentarisao: "Bože blagi, kako je ružno."


Thursday 6 March 2014

Slobodan Maldini: Atlas likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije - 21. vek





ATLAS LIKOVNIH UMETNIKA PRIMENJENIH UMETNOSTI I
DIZAJNERA SRBIJE - 21. VEK

OPIS KNJIGE

Autor knjige Slobodan Maldini (http://maldinislobodan.wix.com/leksikon-arhitekture) i izdavač Japansko društvo iz Beograda (http://japan-society-serbia.org) planiraju da objave "Atlas likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije 21. veka".
Kapitalno biografsko leksikografsko izdanje autora Slobodana Maldinija predstavlja značajan izdavački poduhvat u našoj kulturi. Sadrži biografije i najuspešnije radove naših najpoznatijih predstavnika primenjenih umetnika i dizajnera koji su ostavili značajan trag u našoj zemlji i svetu, u kontekstu u kojem su delovali, sa prikazom njihovih dostignuća.
Ovaj izdavački poduhvat predstavlja nastavak Maldinijevog višedecenijskog rada na leksikografiji i enciklopedistici na polju likovne kulture i umetnosti. Karakterišu ga sistematičnost, faktografska preciznost, pouzdanost i jasnoća, što je garancija trajne vrednosti.
To je izuzetna i neponovljiva prilika da se na jednom mestu nađu svi najznačajniji srpski primenjeni umetnici i njihova najvažnija produkcija u 21. veku.
Edicija će sadržati sledeće celine: Arhitektura, Dizajn, Vajarstvo, Tekstil i savremeno odevanje, Keramika, Scenografija i kostimografija, Slikarstvo i grafika, Fotografija, Istorija umetnosti.
Unutar svake celine, umetnici će biti predstavljeni istim brojem slovnih mesta, na istoj površini strane knjige sa fotografijama u boji, a redosled autora će biti utvrđen po abecedi. Knjiga će biti latinično izdanje zbog  toga što je namenjena čitaocima iz svih država regiona bivše Jugoslavije.
Knjige će biti u punom koloru, obima do 500 str po jednom tomu. Svaki autor biće ravnopravno zastupljen na jednoj kolornoj strani. Dimenzije knjige su 21,59x27,94cm. Biće štampana na standardnom belom papiru, u mekom povezu.

MATERIJAL ZA PRIPREMU KNJIGE

Ovim putem, pozivam Vas da, ukoliko želite da budete predstavljeni u knjizi, dostavite potreban materijal za njenu izradu, a mi ćemo na osnovu njega pripremiti Vašu stranicu u knjizi. To uključuje sledeće:
1. Dostavljanje radne biogradije autora, veličine do 2.000 slovnih mesta (karaktera) sa razmakom. Radna biografija treba da sadrži: biografske profesionalne podatke autora i kratku listu najznačajnijih izvedenih dela, sa godinama kada su nastala i kratku listu najznačajnijih nagrada. Radne biografije se dostavljaju u Word document formatu, u latiničnom pismu sa upotrebom srpskih znakova č (ne kao "c"), ć, ž, š i đ (ne kao "dj") u fontu Times New Roman. Nije poželjno umetanje simbola ili retkih fontova.
2. Ličnu fotografiju min. dimenzija 7x7cm, rezolucije 300 DPI, u boji ili crno belu, u jpg formatu (može RGB).
3. Do 6 reprezentativnih, kvalitetnih fotografija u boji, rezolucije 300 DPI, u boji (ili crno bele, ako želite) u jpg formatu, minimalnih dimanzija stranica 12x12cm (može RGB), sa odnosom stranica po izboru (kvadratne, pravougaone i sl.). Ukoliko želite jednu veliku fotografiju na stranici, onda njena dimenzija treba da bude veličine stranice, odnosno 22x28,5cm ili malo veća. Istoričari umetnosti će dostaviti fotografije svojih knjiga ili izložbi.
4. Naslov svake fotografije posebno, u Word document formatu, u latiničnom pismu, sa upotrebom srpskih znakova, u fontu Times New Roman.

ROK ZA PREDAJU MATERIJALA

Da bi prva knjiga izašla do jeseni 2014., molim vas da mi dostavite sav gore navedeni materijal najkasnije do:   20. marta 2014. godine.
Molim vas da mi najkasnije do 15. marta 2014. potvrdite učešće u projektu, kako bih mogao na vreme da isplaniram broj strana i eventalan broj tomova knjige.

MATERIJAL TREBA POSLATI E-MEJLOM NA SLEDEĆU ADRESU:

japansko.drustvo.pr@gmail.com

Za sve detalje možete da mi se obratite direktno na tel. 064 202 49 04 ili na gore navedenu mejl adresu.

GDE KUPITI KNJIGU

Po izdavanju, knjigu će biti moguće kupiti preko interneta. Knjige će biti isporučivane putem pošte. Cena će biti određena kada bude poznat konačan obim izdanja. Kupovinom knjige podržaćete humanitarne akcije Japanskog društva u Srbiji.

Slobodan Maldini  i
Japansko društvo

Sunday 2 March 2014

Slobodan Maldini: Metro na vodi, "Večernje novosti", 1.mart 2014.


DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

METRO NA VODI

Pred Beogradom su dva velika projekta. Beograd na vodi je smela zamisao koju je potpredsednik Vučić odlučan da realizuje, čime će biti spušten centar grada na desnu obalu Save. Drugi poduhvat je Beogradski metro, kojim grad treba da reši narasle saobraćajne probleme. Mnogi smatraju da ova dva poduhvata ne mogu da budu realizovana odvojeno. Da bi se grad spustio na vodu, potrebno je da bude izgrađen železnički čvor u Prokopu, što vodi daljim investicijama u saobraćajnu infrastrukturu. U ovakvim okolnostima, izgradnja metroa je neizbežna, što zahteva velika ulaganja u izgradnju podzemnih linija i metro mosta preko Save. U saobraćajne promašaje proteklih vlasti: izgradnju Mosta na Adi i projekat tzv. "Tramvaja za 21. vek" do sada su nepotrebno potrošene skoro 2 milijarde evra, a osnovni problemi nisu rešeni. Da li je moguće primeniti tehničko rešenje koje će zadovoljiti potrebe grada a pritom nas neće uvući u nove, bespotrebne investicije?



Pre nekoliko godina radio sam studiju izvodljivosti tzv. "Metroa na vodi". Ideja je nastala iz potrebe rešavanja jednostavnog i jeftinog javnog prevoza putnika u ekonomskim i terenskim uslovima u kojima se nalazi Beograd. Nastao na obalama dve najveće regionalne reke, grad je priobalje starog i Novi Beograd razvio nasipanjem i regulacijom plavnog tla. Stari Beograd je sagrađen na brdu na kojem dominiraju Terazijski  i Kalemegdanski plato. U teškim prirodnim uslovima, izgradnja klasičnog metroa je preskupa. Ograničenja terena upućuju na tehnološki napredno i ekonomski isplativo rešenje - izgradnju vazdušnog umesto podzemnog saobraćajnog sistema  - vazdušnog tramvaja. Ideja preuzeta od skijaških centara primenjena je u gradovima, poput: Tramvaja ostrva Ruzvelt u Njujorku (na slici), Portlandskog vazdušnog tramvaja ili Vazdušne linije Emirata nad Temzom u Londonu. Dvospratne kabine kapaciteta 200 putnika primenjene su na žičari Vanoaz u Francuskoj. Iako sagrađena na nepristupačnom terenu, koštala je 15 miliona evra, 5 puta manje od beogradskih  "španskih tramvaja".

Prva linija beogradskog metroa na vodi spajala bi Zemunski kej i Kalemegdan. Trasa bi vodila duž desne obale Dunava, iznad zelenog pojase i reke. Sa kapacitetom kabina preko 200 osoba, mogući protok je 3-4000 putnika na sat, odnosno do 60.000 dnevno. Ovakav transport ne zavisi od vremenskih uslova, ne poznaje saobraćajnu gužvu ni semafore, tih je i ne zagađuje okolinu. Cena izgradnje linije Metroa na vodi je reda statističke greške u odnosu na cenu izgradnje klasičnog metroa.