Friday 31 March 2017

Antologija rušenja, Večernje novosti, 31. mart 2017.



Dnevnik zabluda

Antologija rušenja

Piše Slobodan Maldini

Povodom rušenja bespravno podignutih baraka u beogradskoj Savamali digla se grupa protivnika gradske vlasti. Organizovan je pokret "Ne davimo Beograd" čiji pripadnici mesecima organizuju demonstracije protiv samovlašća države, na kojima manifestuju brojnost i upornost. Odskora, njima se pridružuju i neki predstavnici političke opozicije, u nameri da preko ove grupe demonstranata dobiju publicitet. Iznenađuje u kolikoj meri može protivzakonito rušenje bespravnih baraka da uzburka javnost.

Ali, još više uznemiruje nezainteresovanost javnosti, a posebno nemoć struke da se suprotstavi rušenju u NATO bombardovanju oštećenog a nedavno saniranog spomenika kulture, Dobrovićevog kompleska Generalštaba. Iznenađuje i nedovoljna medijska pažnja povodom godišnjice martovskog pogroma na Kosovu. Da podsetim, 2004. kosovski Albanci su zapalili i oštetili 31 srpsku crkvu na Kosovu, uključujući sa Uneskove liste Svetske baštine Hram Bogorodice Ljeviške, kao i Hram Hrista Spasa i Manastir Svetih Arhangela u Prizrenu. Ali, pomenuta rušenja arhitektonskih spomenika kulture samo su kap u moru onih koje smo bespovratno izgubili u novijoj istoriji. Spomenuću samo neke.

Brojna kulturna dobra uništena su u Drugom svetskom ratu. Među njima su: enterijer Starog Dvora arhitekte Aleksandra Bugarskog, Beogradska Sinagoga Milana Kapetanovića, Most kralja Aleksandra arhitekte Nikolaja Krasnova, Druga muška gimnazija Dragutina Đorđevića, Narodna biblioteka Srbije. Sudbinu rušenja najvećeg broja svojih objekata doživeo je arhitekta Momir Korunović. Njegov Spomenik herojima Kumanovske bitke na Zebrnjaku porušile su bugarske snage početkom Drugog svetskog rata. Njegova Crkva Ćirila i Metodija u Mariboru srušena je 1941, a Palata Pošte 2 u Beogradu uništena  je 1944. Korunovićev Maršalat Kraljevskog dvora (na slici), uklonjen  je 1957, a Pirg Sv. Jovana Vladimira u manastiru Sv. Naum u Ohridu 1956. "jer se nije uklapao u kompoziciju hrama". Korunovićeva Crkva Sv. Kirila i Metodija na ostrvu Visu (Hrvatska), srušena je 1963. povodom proslave 20-godišnjice Titovog dolaska na Vis, a na njenom mestu podignut je spomenik sa natpisom "Tuđe nećemo - svoje ne damo". Danas, ova razbijena ploča sa zapisom leži bačena na smeću. Nemačka Župna Crkva Sv. Vendelina sa dva tornja u zemunskom Franctalu arhitekte Hermana Bolea srušena je 1955. po pritužbi novodoseljenih kolonista "da im smeta". Iako u velikom broju sačuvane u ratu, na desetine sinagoga u Srbiji uništene su tokom pedesetih.

I danas smo svedoci uništavanja spomenika kulture. Nedavno su srušeni: Rimski izvor u Vrnjačkoj banji Mihajla Mitrovića, benzinska stanica "Dejton" na Novom Beogradu Marija Jobsta, zgrada Ambasade Nemačke Bogdana Ignjatovića, zgrada Saveznog MUP-a Ludviga Tomorija i mnogi drugi. Na redu je neprocenjivo vredan Generalštab.


Friday 24 March 2017

Uništavanje prošlosti, Večernje novosti, 24. mart 2017.




Dnevnik zabluda

Uništavanje prošlosti

Piše Slobodan Maldini

Zamislimo situaciju u kojoj na antičkom Rimskom Forumu ili neposredno uz atinski Akropolj bude dozvoljena gradnja ultramodernog šoping centra, pa zatim, pošto je uz njega potreban i ogroman parking, budu prekopane ove arheološke lokacije i na njima bude sagrađena ogromna podzemna garaža? Ili da neposredno uz hiljadugodišnje zidine starog Jerusalima bude sagrađena  trgovačko-poslovna gradska četvrt sa čelično-staklenim zgradama koje primaju na hiljade posetilaca? Ako bi se nešto ovako neverovatno i dogodilo, bio bi to presedan koji bi izazvao lavinu posledičnih događaja. Takav slučaj mogao bi da se uporedi sa rušenjem od strane ekstremističke organizacije Islamska država antičkih spomenika u Palmiri, na teritoriji Sirije. Slična rušenja sa teškim posledicama Islamska država je načinila na stotinama lokacija, uključujući i 1.500 godina star hrišćanski manastir u Siriji. Proteklih decenija nepopravljivo je uništena vredna kulturna baština u iračkim gradovima Mosulu, Nimrudu, Hatri. U Avganistanu, u dolini Bamijan, talibani su srušili svetski značajne spomenike, bez obzira na intervencije Ujedninjenih nacija.

Pod imenom urbanističkog razvoja, kulturni  varvarizam događa se i kod nas. Uz zidove Kalemegdana, "srpskog starog Jerusalima", Izraelci u bloku Rajićeve ulice grade haj-tek šoping centar zaziđujući fasade istorijski vrednih zdanja i menjajući karakter ovog nacionalnog istorijskog kulturnog dobra. Na Mostarskoj petlji, iznad arapskog gigantomanijskog projekta "Beograda na vodi" sa "najvišom kulom na Balkanu" koja sadrži 42 sprata, izraelski preduzimači grade pedesetospratnu stambenu kulu koja treba da nadvisi arapsku. Ove poduhvate stranih "urbanističkih špekulanata" plaćaju na kraju - građani Srbije. Međutim, tu nije kraj urbanističkom nasilju.

Nedavno je austrijski arhitekta hrvatsko-slovenačkog porekla Boris Podreka predstavio projekat nove pešačke zone na beogradskom Studentskom trgu. Iako retko prisutan u Beogradu, ovaj neočekivan član SANU i Akademije arhitekture Srbije izradio je planove parternog uređenja na mestu gde se pre dva milenijuma nalazilo središte rimskog Singidunuma. Prostor budućeg korzoa biće popločan u šarama u imitaciji kože zebre, koje su "danas u modi". Međutim, ono bitno je "ispod" predloženog plana, a to je prekopavanje zaštićenog arheološkog rezervata i izgradnja na tom mestu najveće podzemne garaže u Srbiji koja će služiti trgovačkom centru u neposrednoj Rajićevoj ulici. Za potrebe stranog investitora, sami ćemo uništiti naše arheološko nasleđe koje se nalazi ispod površine tla na lokaciji Studentskog trga. Buduća garaža će potpuno urušiti karakter ovog  kulturnog dobra - zaštićene gradske zone - koja više nikad neće biti ista. Kao kruna licemerja, predviđeno je podizanje spomenika Zoranu Đinđiću - na krovu nove podzemne garaže!?


(Na fotografiji: Plan Studentskog trga)

Friday 17 March 2017

Spomenici razdora, Večernje novosti, 17. mart 2017.



Dnevnik zabluda

Spomenici razdora

Piše Slobodan Maldini

Nedavno je usvojena odluka da se narodnom heroju Milanu Tepiću podigne spomenik na teritoriji beogradske opštine Savski  venac. Ovaj major Jugoslovenske vojske poginuo je 1991. kod Bjelovara u Hrvatskoj kada je digao u vazduh vojno skladište i sebe ne želeći da ga prepusti neprijatelju. Tepiću je već podignuta spomen ploča u istoimenoj ulici na Dedinju. Sama najava podizanja spomenika izazvala je diplomatsku oluju u Hrvatskoj, koja je uputila protestnu notu Srbiji. Na mestu bjelovarske Barutane, hrvatske vlasti već su podigle spomenik hrvatskim vojnicima poginulim uz Tepića, kao žrtvama srpske agresije.

U zemljama okruženja, sve su prisutniji problemi sa spomenicima nacionalne sadržine koji unose razdor među narodima. Nedavno su veterani Hrvatskih odbrambenih snaga u centru Jasenovca, najvećeg koncentracionog logora na prostoru okupirane Jugoslavije za vreme Drugog svetskog rata, podigli spomen ploču sa ustaškom krilaticom "Za dom spremni". Protiv ploče digli su glas dvojica poslanika hrvatske opozicije, a Srpsko narodno veće, jevrejska zajednica i Savez antifašista u Hrvatskoj bojkotovali su prošlogodišnju komemoraciju u Jesenovcu zbog "revitalizacije ustaštva".

Kod Dervente u Republici Srpskoj, nedaleko od mesta logora za Srbe u katoličkom groblju Rabić, podignut je spomenik pripadnicima Hrvatske vojske odbrane u obliku ustaškog simbola "U". Iako vređa srpske žrtve, Srbi odustaju od njegovog uklanjanja "jer su svesni da ga niko neće skloniti". Pre nekoliko godina u mestu Modran kod Bijeljine podignut je sličan spomenik koji nije uklonjen, iako su Srbi, nekadašnji logoraši, to tražili.

Zato, ne iznenađuje otpor prema izgradnji Spomen područja Donja Gradina, prostoru logora Jasenovac koji se nalazi u Republici Srpskoj, na desnoj obali Save preko puta hrvatskog dela logora. Tu su mučene, ubijene i pokopane bukvalno stotine hiljada nevinih žrtava pripadnika naroda Srba, Roma i Jevreja. U banjalučku Vladu svojevremeno je dospeo stravičan predlog "arhitektonskog rešenja" novog Memorijalnog kompleksa u obliku ustaškog znaka "U" sa ukrštenim kamom i maljem, simbolima masakriranja nevinih žrtava u ovom fašističkom logoru smrti (na slici). Laserska preciznost izrade makete spomenika pokazuje da se ne radi o amaterskoj, neslanoj šali. Umesto ujedinjenja u izgradnji Memorijalnog centra nevinih žrtava, u Bosni i Hercegovini u toku je kampanja koju sprovode antisrpski i proustaški orijentisane snage da bi osujetile ili bar prolongirale izgradnju Spomen kompleksa Donja Gradina. Medijsku podršku kampanji  pruža bloger iz Banja Luke, poznat po aktivnostima kojima pokušava da destabilizuje Republiku Srpsku. Izgleda da razdori na planu očuvanja sećanja na tragične žrtve i događaje na našim prostorima ne mogu da budu prevaziđeni ni danas, kao što nisu bili u prošlosti.


Friday 10 March 2017

Socijala i tverkovanje, Večernje novosti, 10. mart 2017.



Dnevnik zabluda

Socijala i tverkovanje

Piše Slobodan Maldini

Nedavno je Ministarstvo kulture donelo Pravilnik o bližim uslovima, merilima i kriterijumima za utvrđivanje statusa lica koja samostalno obavljaju umetničku ili drugu delatnost u oblasti kulture. Radi se o samostalnim umetnicima, kojima država isplaćuje sredstva za zdravstveno i penzijsko osiguranje. Ovakva socijalna pomoć društva je dobrodošla, jer je neophodna za opstanak socijalno ugrožene grupe umetnika u Srbiji. Naši vrhinski stvaraoci radom zavređuju poštovanje, ali nisu u mogućnosti da svoj trud i talenat unovče i na taj način vode dostojan život. Pravilnik postavlja visoke standarde koje treba da ispuni umetnik da bi mogao da dobije materijalnu podršku države. Njegovo usvajanje pokreće pitanje postojanja neverovatnih razlika - jaza između umetnika i onih koji pripadaju dnu nekulture.

U likovnim umetnostima, muzici, baletu ili arhitekturi, nekultura je u našem društvu odavno odnela pobedu nad kulturom. U baletu, karijera igrača gradi se od najranijeg detinjstva. Uz teška fizička iskušenja i odricanja, balerina dostiže igračku zrelost nakon više od decenije priprema, a završava je vrlo brzo. Nasuprot klasičnim balerinama, popularne igračice koje su "obrazovane" u seksualno nametljivom mrdanju guzom - tverkovanju, zarađuju odmah nakon kratkog kursa, puneći gaćice evrima već posle petnaestominutnog "tverka" u noćnom klubu. Tabloidi veličaju nepismene starlete, opisuju njihove skandale, tuče i razvode. Dok pozorišni glumci u Srbiji jedva sastavljaju kraj s krajem, tv rijaliti programi plaćaju visoke honorare opskurnim "zvezdama" sa društvenog dna, prenoseći njihovo skandalozno ponašanje. Popularna pevaljka tokom vikend "tezge" u inostranstvu zaradi višegodišnju platu operske pevačice u Srbiji. Mnogim stvaraocima izdavači ne plaćaju autorska prava, jer se njihove knjige "ne prodaju". Izlaganje u likovnim galerijama se naplaćuje čak i dnevno, zbog čega slikari izlažu sve ređe. Istovremeno, oni neobrazovani ali bogati objavljuju knjige, zakupljuju galerije, završavaju fakultete na kojima se i ne pojave.

Cene arhitektonskih projekata su obesmišljene. One su i deset puta niže po kvadratnom metru od cene rada na pr. keramičara. Nepismeni investitori od arhitekata zahtevaju i menjaju na desetine varijanata, ali zato prihvataju i debelo plaćaju "dečje crteže" koje im za arhitektonske projekte uvaljuju prevaranti sumnjivog obrazovanja. Ovakva situcija dovodi do apsurda u kojem arhitekturu sve više preuzimaju laici. Podsetiću na poznat slučaj geodete koji se, iako arhitektonski neobrazovan, predstavlja za "protoneimara". Ovim nepostojećim i nestrukovnim zvanjem on se nametnuo neukima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, gde je zauzeo mesto visoko rangiranog "arhitekte"!


Na pitanje šta uraditi, odgovor je jasan: žestoko oporezovati prostakluk i taj novac usmeriti na kulturu.

Thursday 9 March 2017

Generalštab i UNEKSO, Večernje novosti, 9. mart 2017.



Generalštab i UNESKO

Piše Slobodan Maldini

Vlada Srbije odlučila je da sruši zgradu Generalštaba koju je 1999. oštetio NATO. Razmatrane su varijante vraćanja u prvobitno stanje, konzervacije i rušenja, a zaključeno je da je najbolje rešenje rušenje. Budući da je ovaj arhitektonski kompleks zaštićen spomenik kulture, preuzeta je obaveza da "kada država bude imala para podigne istu takvu zgradu"!? Vlada je i ranije razmatrala opciju rušenja, a pre nekoliko godina Ministarstvo građevina i urbanizma pokrenulo je inicijativu da remek delo arhitekte Nikole Dobroviča obriše iz registra kulturnih dobara. Zbog duge zakonske procedure brisanja iz registra, tada je odlučeno da se izvrši nužna sanacija objekta. Proteklih godina srušeni su prilazni aneks iz ulice Kneza Miloša i znatan deo  kompleksa, a statika preostale ruševine obezbeđena je čeličnom konstrukcijom. Ova sanacija koštala je 78 miliona dinara. Za rušenje nedavno saniranog objekta, predviđena su sredstva veća od sanacije - 180 miliona dinara!

Kompleks zgrada Generalštaba danas je redak preostali svetu vidljiv dokaz stradanja našeg naroda tokom NATO agresije. Objekti devastirani raketama Zapada kasnije su srušeni, a na njihovim mestima podignuti novi. Ako srušimo i Generalštab, nestaće poslednje arhitektonsko svedočanstvo iz kojeg mladi naraštaji uče o srpskoj novoj istoriji. Ovaj monumet stradanja i primer brutalnosti NATO sile za našu naciju je sveto mesto, poput Pećke patrijaršije, Gračanice ili Visokih Dečana.

Odluka o rušenju najznačajnijeg arhitektonskog modernističkog kompleksa na Balkanu je definitivan poraz naše kulture. Danas mnogi s pravom postavljaju pitanje - šta je sledeće? Rajićeva, Kosančićev venac i palata "Srbija" upravo menjaju svoju urbanističku strukturu na osnovu koje su proglašeni kulturnim dobrom i u bliskoj budućnosti će izgubiti karakter spomenika kulture. Po modelu Generalštaba, trajna degradacija preti i ostalom kulturno-istorijskom nasleđu u Srbiji. Međutim, kako se prema istom problemu odnose ozbiljne države?


Tokom Drugog svetskog rata, mnogi evropski gradovi sravnjeni su sa zemljom. U Nemačkoj, Poljskoj i drugim zemljama sagrađeni su ponovo, po predratnim planovima. Međutim, sačuvani su objekti koji svedoče o brutalnosti ratnih razaranja. Stara crkva cara Vilhelma u Berlinu, srušena u bombardovanju, sačuvana je kao ruševina kako bi podsećala na užase rata. Poznata je zgrada sajma u Hirošimi nad čijom kupolom je 1945. eksplodirala američka atomska bomba. Tokom obnove Hirošime, stanovnici su tražili da se ova zgrada sačuva u svom obliku kao trajna ruševina i postane spomenik stradanja - Spomenik miru. Ovu ruševinu - spomenik (na slici) UNESKO je upisao u registar svetskih kulturnih dobara. Kompleks Generalštaba zašlužuje najmanje istu sudbinu. Sada je pravo vreme da bude predložen za upis u svetsku baštinu UNESKO-a.


Friday 3 March 2017

Obrazovanje i nepismeni, Večernje novosti, 3. mart 2017.



Dnevnik zabluda

Obrazovanje i nepismeni

Piše Slobodan Maldini

Proteklih meseci Večernje novosti prate neverovatna zbivanja na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Radi se o nizu događaja u ovoj obrazovnoj ustanovi koji su predmet opšte pažnje medija. To su: fijasko na konkursu za izbor nastavnika na predmetu Istorija, teorija i estetika arhitekture, gde se prijavila nekima nepoželjna Ljiljana Blagojević; ukazivanje stručne javnosti na sličnost čuvene opere u Oslu i prvonagrađenog projekta koji su na konkursu za Beogradsku filharmoniju izradili dvojica docenata ovog fakulteta, sve do neverovatnog izdanja fakulteta povodom 170 godina ove visokoškolske ustanove, knjige u kojoj su se u ulozi značajnih ličnosti za istoriju fakulteta našli rokeri, a zaboravljeni važni profesori, pa čak i dekan tog fakulteta! Porazno je što se ovako nešto ne događa samo na beogradskom Arhitektonskom fakultetu, već i na drugim visokoškolskim ustanovama. Ovakvi slučajevi postavljaju pitanja: gde se nalazi naše visokoškolsko obrazovanje i kojim putem se ono kreće?

Tokom više decenija, na beogradskom Arhitektonskom fakultetu je vođena politika zapošljavanja nastavnog osoblja putem nepotizma. Mnogi zaposleni su se tu našli zbog "pedigrea", a ne na osnovu profesionalnih kvalifikacija. Uronivši u mediokratiju, fakultet je godinama prilagođavao nastavni program mediokritetima, ukidajući one predmete koji egzaktnošću zahtevaju kompleksniji pristup i rad. Tako, danas na fakultetu ne postoji ni najosnovniji predmet - nacrtna geometrija. Naredni korak u "razvoju" fakulteta bilo je eliminisanje onih koji imaju autoritet i visoka profesionalna dostignuća, čime ugrožavaju mediokritete. Pored drugih, tako se i dr. Blagojevićeva nedavno suočila sa zidom otpora, pre svega među onim kolegama koji u njoj vide profesionalnu pretnju. Zbog toga, sada je pravi trenutak za dublju analizu sumnjivih kompetencija upravo onih koji Blagojevićevoj osporavaju naučne reference.

Povodom bruke sa projektom Beogradske filharmonije i predloženog "novog Beograda na vodi" u parku spomenika kulture palate "Srbije" svojih docenata, fakultet se nije oglasio, kao što se nije oglašavao kada bi predstavnici ove institucije bili otkriveni u plagijatorstvu pri izradi doktorskih disertacija. Po pravilu, ovakvi primeri se zataškavaju, sa retkim izuzetkom kada je jedna profesorka , "uhvaćena u plagijarizmu", napustila katedru i prešla na novosadski fakultet. Umesto da joj bude oduzeto zvanje doktora nauka, ona je u Novom Sadu proizvela desetine doktora nauka krajnje problematičnih kvalifikacija.

Zato, ne čudi što je Arhitektonski fakultet nedavno proslavio "170-godišnjicu rada" (ne)znajući da ne postoji takav jubilej, jer ne postoji veza između "Indžinirske škole" iz 1846. i današnjeg Arhitektonskog fakulteta. Čudi što je ovu zabludu govorom na svečanosti podržao sam predsednik SANU.