Friday 29 July 2016

Slobodan Maldini: Urbanizam ulice, Večernje novosti, 29. jul, 2016.



Dnevnik zabuda

Urbanizam ulice

Piše Slobodan Maldini

Taman što su se stišale strasti povodom "slučaja fantoma" - noćnog rušenja bespravih objekata u beogradskoj  Savamali, kada je usledio novi incident. Ovoga puta su pripadnici grupe Ne da(vi)mo Beograd "izvrišili napad" na zgradu Skupštine grada Beograda. Pokušavši da uđu u hol, oni su uzvikivali parole protiv gradskih funkcionera i bacali toaletne papire na pripadnike obezbeđenja Skupštine grada. Vlast je ovo okarakterisala kao krivično delo u kojem je povređen jedan policajac na kojeg je bačen "neidentifikovan predmet". Opšte je poznato da je uzrok ovim tenzijama čuveni projekat Beograd na vodi, koji već duže vreme privlači pažnju javnosti. Međutim, prepadi fantoma i napadi na javne objekte svakako nisu rešenje za ovaj problem. Fantomi i toaletni papiri samo zaoštravaju nimalo jednostavnu situaciju u našem urbanizmu i ne vode bilo kakvom trajnom rešenju.

U međuvremenu, beogradske vlasti odlučno sprovode urbanističke planove, menjajući lice Beograda i pretvarajući ga u novu "evropsku metropolu". Nedavno je popločan trg kod beogradske kafane "Crveni petao", a na njegovoj sredini podignuta je fontana. Projektovao ju je, bez konkursa, arhitekta Branislav Jovin, član Akademije arhitekture Srbije. Tačnije, radi se o konceptu mediteranske česme teško primenljivom u Beogradu, kojeg je Jovin 2001. realizovao na Trgu sv. Mihovila u Herceg Novom.


Boris Podreka, poznati slovenačko-italijanski arhitekta iz Beča i član Akademije arhitekture Srbije, izradio je planove popločavanja Studentskog trga (na slici). Možda je razumljivo da popločavanje jednog beogradskog trga nije toliko bitno da bi zbog toga Skupština grada raspisala javni konkurs. Međutim, nije jasno zbog čega bi za takav rutinski posao pozvala svetski poznatog (i skupog) arhitektu, kada u Srbiji na hiljade arhitekata čami bez posla? Podreka je angažovan za projekat širenja pešačke zone u centru grada, koja uključuje prostor Studentskog trga sa Vasinom ulicom i Park Vojvode Vuka sa okolnim ulicama, što je mnogo ozbiljniji projekat od popločavanja trga. Verovatno ponovo bez javnog konkursa, on će takođe da ulepša  izgled Kosančićevog i Topličinog venca. Sam Podreka o našoj prestonici govori s podsmehom: "Beograd je veoma loše urađen. Grade se veliki mostovi, sportske hale, a hodate po fekalijama. Gledao sam na Kalenić pijaci kako žena sa cegerima pada, jer se saplela na rupu." Da je proveo u Beogradu "na fekalijama" duže od jednog dana, ovaj evropski arhitekta bi možda pronikao u njegovu dušu. Malo je gradova u Podrekinoj Evropi koji nisu popločani i zacementirani. Takođe, malo je u Evropi pijaca kao beogradskih, gde među "rupama u kaldrmi" možete da se sretnete i popričate sa prostodušnim prodavcima sa sela, da im se požalite i iskreno nasmejete. Jer, ulice i trgovi nisu samo cement i pločice, već su to pre svega, ljudi.

Friday 22 July 2016

Slobodan Maldini: Egzit, Večernje novosti, 22. jul 2016.




Dnevnik zabluda

Egzit

Piše Slobodan Maldini

Svaki veći grad u Srbiji leti organizuje neki festival. Metafora "hleba i igara" i kod nas ima značenje metode kojom vlast održava socijalni mir zadovoljavajući kratkoročne potrebe ljudi i skrećući pažnju sa društvenih problema. Ali i ovako shvaćeni, festivali imaju svoj dubok kulturni značaj. Među muzičkim zbivanjima, pažnju zaslužuje novosadski muzički festival Egzit. Iako je za većinu posetilaca Egzit mesto letnjeg noćnog provoda, za malobrojne je to jedinstven kulturni fenomen i poprište važnih događaja u istoriji pop kulture. Nedavno sam četrnaesti put zaredom posetio Egzit, nastavljajući tradiciju koju sam započeo slučajno, dobivši na poklon festivalsku ulaznicu.

Ovog leta Petrovaradinska tvrđava bila je neukusno ukrašena božićnim jelkama i pahuljama, a vazduhom se širio otužan miris bajatog piva, pomešan sa zadahom iz malobrojnih toaleta. Zvezda ovogodišnjeg Egzita je američki reper muslimanskog porekla Viz Kalifa, čuven jer je zatvaran više od 20 puta zbog posedovanja droge. Vizov "selfi" iz zatvora doprineo je popularnosti repera, a njegov spot na Jutjubu vrtoglavo se približava cifri od čak dve milijarde gledanja!

Iako neukrašena, nekada je Petrovaradinska tvrđava za vreme Egzita plenila ambijentom. Brojni toaleti su mirisali, točilo se sveže, hladno pivo. Na sceni su nastupale stare zvezde i pred malobrojnom publikom. Tako je na primer, "kuma panka" Peti Smit, iako u terminu predviđenom za predgrupe, ostvarila 2009. koncert za pamćenje pred tek nekoliko stotina gledalaca. 2008. švedska metal grupa Tiamat održala je istorijski koncert pred jedva dvestotinak upućenih znalaca. Teško da je moguće ponoviti događaj iz 2007. kada je Nil Tenant, pevač dua Pet šop bojs, proslavio rođendan na pozornici pevajući sa grupom Sizors sisters, koja je prethodno nastupala. Ili kada je 2010. Majk Paton, pevač grupe Fejt no mor iznenadio sve popevši se na televizijski kran, rizikujući da padne sa visine. Basista grupe Korn je 2009. u zanosu pao sa pozornice, ali je nastavio da svira "u rupi", jer nije mogao da se popne nazad. 2012. Sajmon Le Bon, vođa grupe Djuran Djuran pozvao je iz publike Bet Dito, pevačicu prethodno nastupale grupe Gosip da mu se pridruži, nakon čega su priredili nezaboravan muzički doživljaj. Za vreme Egzita 2007, Rolig Stounsi su priredili čuveni koncert na beogradskom Ušću. Iako sam u to vreme boravio u Novom Sadu, došao sam u Beograd na Stounse. Posle koncerta, auto-put prema Novom Sadu bio je prepun vozila fanova koji su jurili na Egzit. Ove godine, četvrti put sam gledao eksplozivnu britansku grupu D Prodidži, majstore masovne histerije. Da ne pominjem neverovatan, neponovljiv koncert grupe Gans en' rouziz iz 2012...

I nakon svih godina, ako me neko pita da li i dogodine idem na Egzit, odgovaram: "kupujem ulaznice već u novembru, čim se pojave u prodaji."



Friday 15 July 2016

Slobodan Maldini: Blok 18, Večernje novosti, 15. jul 2016.




Dnevnik zabluda

Blok 18

Piše Slobodan Maldini

Nedavno su objavljeni rezultati urbanističkog konkursa za novobeogradski Blok 18. Područje bloka nalazi se na levoj obali Save preko puta Beograda na vodi, između tramvajskog mosta i Gazele. Na površini oko 47 hektara, ovaj grad u malom sadržaće 4.200 stanova, hotele, trgovinske i poslovne objekte, a imaće i sadržaje koji su izostavljeni u projektu Beograda na vodi: nacionalnu operu, koncertnu dvoranu, modernu galeriju. Međutim, koliko projekat Bloka 18 može da ispravi planske nedostatke i greške projekta Beograda na vodi?

Za razliku od Beograda na vodi, plan Bloka 18 prolazi kroz fazu arhitektonsko urbanističkog konkursa. Ovaj takmičarski deo urbanog planiranja omogućuje da se sagleda šira slika mogućih koncepata uređenja budućeg prostora, da se uoče i isprave nedostaci pre nego što projekat uđe u fazu realizacije. Prispele radove žirirala je grupa naših eminentnih arhitekata, među njima i ugledni član Akademije arhitekture Srbije. Nisu jasni razlozi zbog kojih se ovaj naš doajen "stavio pod komandu" predsednika žirija ovog konkursa, mladog, politički uticajnog gradskog arhitekte. Da podsetim, zbog projekta "Beograd na vodi" Akademija arhitekture Srbije zatražila je hitnu smenu gradskog arhitekte zato što je "izneverio svako poverenje građana i struke" i "prekršio etički kodeks profesije".

Ali, šta sadrži prvonagrađeno konkursno rešenje autorskog tima asistenta Arhitektonskog fakulteta u Beogradu Vanje Panića, Aleksandra Kneževića i Marka Veskovića? Nagrađeni projekat nudi klasično - stereotipno urbanističko rešenje sa ortogonalnom saobraćajnom matricom i zatvorenim blokovima zgrada. Predlog nema ambiciju da bude originalan niti da pleni idejom. Predloženi urbanistički kompleks može da bude postavljen bilo gde, jer nema ništa specifično za ovu atraktivnu lokaciju. Odnos bloka prema reci je zanemaren, ne postoji, a rešenje priobalja nema urbanu vrednost. Projektovan pozorišni trg ima kvalitete, ali su oni daleko ispod očekivanja. Vizure prema reci  i Sava centru ne postoje. Socijalistički estetizam arhitekture stambenih blokova osamdesetih karakteriše ovaj, još jedan "klasičan" novobeogradski blok.


Iako u poređenju sa tehničkom obradom urbanističkog modela Beograda na vodi ovaj konkursni rad deluje amaterski, studentski, za zlobnike i diletantski, u njemu je moguće prepoznati značajnu kvalitativnu prednost. Niža gustina izgrađenosti, manja zauzetost prostora i relaksirajući stav prema reci ne mogu biti upoređeni sa haosom plana Beograda na vodi. U poređenju sa Beogradom na vodi koji je podređen zahtevima investitora za profitom, ekskluzivom, glamurom, šoping centrima među oblakoderima i jahtama na reci, ovaj plan više nalikuje nespretno "zgusnutom" socijalnom blokovskom urbanizmu poslednjih decenija 20. veka. I takav, očigledno predstavlja sasvim drugo lice istog grada.

Tuesday 12 July 2016

Slobodan Maldini: Kosovski mit, Večernje novosti, 8.jul 2016.




Dnevnik zabluda

Kosovski mit

Piše Slobodan Maldini

U istoriji Srbije, Kosovo je oduvek imalo važnu ulogu, a događaji na ovoj teritoriji  uticali su na budućnost Srbije. Kosovski mit započeo je 1389. na Vidovdan, kada se odigrala Kosovska bitka u kojoj su se sukobile srpska vojska koju je predvodio knez Lazar Hrebeljanović i turska sila na čelu sa sultanom Muratom. Obojica vojskovođa su izgubili glavu: srpski vitez Miloš Obilić je ubio sultana Murata, a knez Lazar je zarobljen i pogubljen. Na Vidovdan 1914. je Gavrilo Princip u Sarajevu  izvršio atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda, što je pokrenulo Prvi svetski rat. Na Vidovdan 1919. potpisan je Versajski sporazum, čime je završen Prvi svetski rat. 1921. kralj Aleksandar I doneo je Vidovdanski ustav, koji će pokazati velike političke sukobe u novoj državi. Na Vidovdan 1989. na obeležavanju 600 godina od Kosovske bitke, Slobodan Milošević će pokrenuti spiralu propadanja, a godinu dana kasnije u Hrvatskoj će na Vidovdan biti donet amandman na Ustav kojim Srbi tamo više nisu konstitutivni narod. Na Vidovdan 2001. moćnici su tempirali da Miloševića isporuče tribunalu u Hagu. Kosovo je 2008. samoproglašeno nezavisnim od Srbije, čime je privremeno stavljena tačka na Kosovski mit.

U demografskom i političkom pogledu, Kosovo je tokom proteklih decenija promenilo status. I dok je na Kosovu devedesetih izricana parola "Kosovo je Srbija" a dvehiljaditih "Kosovo je nezavisno", danas skreću pažnju slogani koje ističu Albanci: "Kosovo je Albanija". Ali, bez obzira na različita politička gesla, kulturna istorija jedina daje jasne odgovore na pitanje pripadnosti Kosova. Poznata je činjenica da na teritoriji Kosova tokom proteklih hiljadu godina Albanci za sobom nisu ostavili nijedan spomenik kulture.  Ali, šta je ono što međusobno povezuje istoriju i kulturu Srbije i Albanije, osim učestalih zahteva Albanije i polaganja prava Srbije na teritoriju Kosova?

Albanski grad Skadar, podignut na mestu uliva reka Bojane i Drima, jedan je od najstarijih i kulturno najznačajnijih gradova u Albaniji. Prema istoričarima, Skadar je srpska prestonica skoro sedam vekova, od 490. do 1181., mnogo pre Kosovske bitke. U svom spisu "O upravljanju carstvom" vizantijski car Konstantin Porfirogenit opisao je da su u 7. veku jedini stanovnici ovog grada i okoline bili Srbi, koji su tu osnovali srpsku državu Duklju, vazala Raške države, sa kojom je obrazovala Veliku župu Raška. Kao prestonica dukljanske države, Skadar je doživeo procvat za vreme vladavine srpskog kneza Jovana Vladimira, u drugoj polovini 10. veka. Crkva svetog Jovana Vladimira u Elbasanu, čiji temelji potiču iz 8. veka, jedna je od retkih preživelih među stotinama zatrtih ostataka srpskih crkava, manastira i utvrđenja u Albaniji. O srpskoj istoriji u Albaniji danas svedoči veliki broj sačuvanih izvornih srpskih toponima.



Slobodan Maldini: Kule i gradovi, Večenje novosti, 1. jul 2016.




Dnevnik zabluda

Kule i gradovi

Piše Slobodan Maldini

Slikar i arhitekta, srpski i francuski akademik iz Pariza Vladimir Veličković nedavno je predstavio u Beogradu dve monografije posvećene crtežima iz prve dve dekade svog opusa. Tokom boravka u Srbiji on je pozvao beogradske vlasti da odustanu od graditeljskih planova kule Beograda na vodi, rečima: "Nemojte da gradite kulu, ako Boga znate." Poziv istaknutog srpskog intelektualca za odustajanje od gradnje 168m visoke kule sublimiše nastojanja građana i pojedinaca da se odupru haotičnoj urbanizaciji Beograda. Jer, čak je i čikaški tim projektanata ove ružne, "grbave" višespratnice preporučio da bude niža od predviđenih 220m da bi se "uklopila u perspektivu grada". Ali, ako do danas nisu uspele akademije i udruženja arhitekata da urazume megalomane, mala je verovatnoća da će Veličkovićev apel imati uticaj na razvoj događaja na terenu. Veći uticaj imaju ulični protesti organizacije Ne da(vi)mo Beograd. Učesnici protesta, iako u većini neupućeni u suštinu problema, odlikuju se brojnošću i upornošću u isticanju zahteva za promene. Ali, da li kula Beograda na vodi ima toliki značaj u urbanizmu prestonice koliki joj se pripisuje i da li zbog nje "prolaze" drugi slični graditeljski poduhvati bez kritike javnosti?

Gradske kule su i kod nas prepoznatljiv mamac za prevejane investitore i predmet čuđenja naivnih arhitekata. Ekonomski visoko isplative, iskorišćavaju gradsku lokaciju do neslućenih finansijskih razmera. Prema nedavno usvojenom urbanističkom planu, predviđeno je da na kraju beogradske ulice Kneza Miloša, na mestu zgrade nekadašnjeg Saveznog MUP-a, bude podignut gradski centar sa dve kule visoke po 120m i ogromnim šoping molom. Bez obzira što je ovaj urbanistički projekat izuzetno velike gustine izgrađenosti  bez presedana kod nas, on je usvojen od gradskih urbanista i arhitekata. Međutim, ovaj put su protiv plana bili saobraćajni inženjeri i čelnici opštine Savski Venac. Naime, prvi čovek ove gradske opštine uputio je pismo gradonačelniku Beograda u kojem se protivi projektu gradnje kula, tvrdeći da će on izazvati saobraćajni kolaps. Ovo je prvi slučaj da su se predstavnici vlasti suprotstavili gradskim urbanistima i stali u zaštitu arhitekture grada.

Iako su kula Beograda na vodi i one u ulici Kneza Miloša privukle pažnju, postoje brojni projekti gradskih urbanista koji nisu predmet kritike struke ni javosti. Nedavno su usvojeni planovi gradnje bloka pored Kombank arene sa čak četiri kule po 120m visine i površine 380.000kvm. U sastavu Bloka 65 predviđena je gradnja 39-to spratne kule visine 146m. U sklopu novobeogradskog hotela "Jugoslavija" predviđena je gradnja dve kule visine po 140m. Najveći budući šoping centar na Balkanu na Autokomandi treba da sadrži i dve kule od po 21 sprata, a novobeogradska Autobuska stanica imaće tri kule visine od  po 100m...