Saturday 26 July 2014

Slobodan Maldini: Srpska enciklopedija, "Večernje novosi", 16 jul 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

SRPSKA ENCIKLOPEDIJA

Piše Slobodan Maldini

Nakon što je Ministarstvo Kulture prepolovilo sredstva za realizaciju "Srpske enciklopedije", reagovali su predstavnici ovog projekta. Izrazili su neslaganje sa odlukom Vlade, ukazali na značaj projekta za kulturu Srbije i najavili prekid njegove realizacije iz finansijskih razloga. Po njima, enciklopedijsko-leksikografski rad se do sada odvijao izuzetno dobro, a ostvareni su rezultati kojima se srpska nauka ponosi. Iako je pokazan uspeh na projektu, njegovi realizatori ove godine su "finansijski kažnjeni".

Pokušao sam da po objavljivanju kupim najnoviji tom "Srpske enciklopedije". Iz beogradske kancelarije Enciklopedije obavestili su me da su dobili ukupno 200 primeraka, koje su već prodali i poklonili. Primerak ove knjige, štampane u pretežno crno beloj tehnici na tankom papiru u tiražu od samo 5000 primeraka, nisam mogao da pronađem u beogradskim knjižarama. Pretpostavljam da ovaj tom verovatno neću moći da kupim, jer je rasprodat. Iznenađuje me mali tiraž. Jer, moju novu knjigu "Leksikon arhitekture" izdavač je štampao u 2000 primeraka. Oko polovine tiraža ove knjige namenjene užem krugu čitalaca prodato je prve godine nakon izlaska iz štampe, iako se radi o skupom izdanju na kvalitetnoj hartiji u koloru na 500 strana. Nije mi jasno: kome je namenjen mali tiraž "Srpske enciklopedije" i da li je to ekonomski isplativo?

Kada sam pre desetak godina pozvan da radim na projektu "Srpske enciklopedije", u Redakciji za likovne umetnosti i arhitekturu bile su angažovane naše najznačajnije ličnosti. Nakon par neuspešnih godina rada, Redakcija u kojoj sam bio i ja se raspala. Urednike - autoritete koji su tada napustili projekat zamenili su stručnoj javnosti malo poznati ljudi. O prvobitnom, davnom učešću doajena svedoče jedino njhova imena štampana u podnaslovu "Srpske enciklopedije". Nivo stručnosti redakcije danas svakako nije isti onome koji je bio prvih godina njenog rada.

Kako spasiti ovaj dobar a upropašten projekat? Potrebno je intenzivirati rad. Ovakve knjige zastarevaju već nakon godinu dana. Kada za 10 godina izađe iz štampe poslednji tom edicije, on neće imati bitnu faktografsku vezu sa prvim. Dok još nije kasno, potrebno je promeniti koncepciju, čak i pod uslovom da prva dva toma budu "bačena u vodu". U realizaciju treba uključiti stručne autore koji će, svesni značaja projekta, raditi i bez novčane naknade. Nadalje, neophodno je izraditi ekonomski isplativu ediciju. Moguće je da bude realizovana sredstvima donatora i izdavača koji su spremni da ulože novac u ovaj projekat, u finansijski izrživom roku i tiražu većem od 30.000 primeraka. Pre svega, kvalitet edicije treba da bude garancija njene trajnosti u kulturi i ekonomske isplativosti. A odgovornost za to treba da preuzmu uređivački odbor i stručne redakcije.

Saturday 19 July 2014

Slobodan Maldini: Poslednji jugoslovenski graditelj ("Večernje novosti", 19. jul 2014)






DNEVNIK ZABLUDA

POSLEDNJI JUGOSLOVENSKI GRADITELJ

Piše Slobodan Maldini

Na tlu nekadašnje Jugoslavije radili su i razvijali se brojni umetnici. Svi oni zajedno ostavili su značajan trag na umetničkoj sceni regiona. Međutim, malo je onih koji su svojim stvaralaštvom podjednako zaveštali generacije u svim delovima naše nekadašnje zajednice. Među ovim stvaraocima izdvajaju se dvojica veličanstvenih umetnika, čija dela prevazilaze geografske i istorijsko - društvene okvire. Jer, oni su i danas podjednako poštovani u zapadnim i istočnim predelima bivše Jugoslavije.

Istaknuto mesto pripada jugoslovenskom autoru Ivanu Meštroviću. Vajar i arhitekta Mauzoleja na Avali, rođen je u Slavoniji, a detinjstvo je proveo u Otavicama, u Dalmaciji, odakle je otišao da studira u Beč, potom u Pariz. 1911. preselio se u Beograd, a zatim u Rim, gde je na Svetskoj izložbi primio nagradu za projekt monumenta "Vidovdanski hram", izloženog u Paviljonu Srbije. Po završetku Prvog svetskog rata živeo je u Zagrebu, a za vreme Drugog svetskog rata u Veneciji, Rimu i Švajcarskoj. Po okončanju rata odbio je da se vrati u komunističku Jugoslaviju i preselio se u SAD.

Drugi velikan zaslužuje epitet poslednjeg jugoslovenskog graditelja: Bogdan Bogdanović. Ovog vizionara i osobenjaka prvi put sreo sam pre oko 40 godina u njegovom profesorskom kabinetu - ateljeu koji se nalazio u podrumskim prostorijama zgrade Tehničkog fakulteta u Beogradu, neposredno iza prostorije sa ugljem. Putujući davnog leta po Africi zakasnio sam na upis na Arhitektonski fakultet i jedina prilika bila mi je da me profesor Bogdanović primi u svoj atelje. Od prvog susreta, moje druženje sa Protomajstorom trajalo je više od decenije, a duhovni odnos sa preminulim Učiteljem traje i danas.

Bogdan Bogdanović je možda poslednji istinski jugoslovenski graditelj. Naš najznačajniji stvaralac u oblasti memorijalne arhitekture, svoja dela ostavio je širom nekadašnje Jugoslavije: u Beogradu, Jasenovcu (Hrvatska), Prilepu (Makedonija), Mostaru (Bosna i Hercegovina), Kosovskoj Mitrovici, Popini (na slici). Ne postoji autor koji je ostavio sličan trag na području našeg regiona. Bogdanovićeva dela sadrže ogroman naboj duha i energije koju je on tokom života zračio i prenosio na generacije svojih učenika. Njegova zaostavština je jugoslovenskog a potom i međunarodnog značaja. Pisao je intenzivno knjige i izdavao ih u Srbiji i Hrvatskoj, a najviše izvan granica zemlje: u Austriji, Mađarskoj, Češkoj. Iako smatran za kulturnog stožera u Jugoslaviji, bojkotovan je od lokalnih beogradskih kolega i nekih profesora Arhitektonskog fakulteta. Revoltiran, napustio je članstvo u SANU. U periodu raspada Jugoslavije ušao je u sukob sa Slobodanom Miloševićem, nakon čega je primoran da napusti zemlju. Od 1993. živeo je sa suprugom u egzilu u Beču. Od Austrijske vlade dobio je nagradu za životno delo.

Tuesday 15 July 2014

Slobodan Maldini: Put rimskih careva, "Večernje novosti", 12. jul 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

PUT RIMSKIH CAREVA

Piše Slobodan Maldini

Leto je vreme godišnjih odmora i putovanja. Mnogi odluče da ovaj sunčani preriod provedu odlaskom na more. Putuju u Grčku, Tursku, Egipat, Crnu Goru. Često se letnje putovanje planira kao odmor sa aktivnim upoznavanjem sa kulturom i tradicijom zemlje u koju se putuje. Međutim, sve više je onih koji put u strane zemlje i daleke destinacije zamenjuju putovanjem i boravkom u turističkim mestima Srbije. Ovo je pravo vreme da upoznamo sopstvenu zemlju i njene istorijske znamenitosti.

Impresivan period istorije naše zemlje je period rimske vladavine koji je počeo krajem 3. veka p.n.e. Početkom nove ere, Balkansko poluostrvo se našlo pod rimskom vlašću. Na ovom prostoru bile su stalno stacionirane dve rimske legije: 4. Flavija (u Singidunumu, današnjem Beogradu) i 7. Klaudija (u Viminacijumu, kod Kostoca na Dunavu). Na tlu Srbije, tada je podignut čitav niz gradova povezanih sistemom puteva u sastavu Rimskog carstva. Mnogima je poznata činjenica da je na tlu današnje Srbije, pretpostavlja se, rođeno čak 17 rimskih imperatora, među kojima su najpoznatiji: Aurelijan (rođen u Sirmijumu, današnjoj Sremskoj Mitrovici), Konstantin Veliki (rođen u Naisusu, današnjem Nišu), Jovijan (rođen u Singidunumu, današnjem Beogradu).

Značajna istorija Srbije iz perioda Starog Rima i bogata arheološka nalazišta dovoljan su razlog da se ovog leta opredelimo za aktivan odmor u Srbiji. Zaljubljenicima u kulturnu istoriju toplo preporučujem da posete kulturne znamenitosti Srbije na turističkoj ruti "Put rimskih careva". Ovu turističku atrakciju zemlje svake godine poseti preko 100.000 turista. Put povezuje antičke rimske kulturne i arheološke znamenitosti, posebno gradove: Sirmijum, Singidunum, Viminacijum (na slici), Trajanovu tablu i most na Dunavu (Đerdap), tvrđavu Dijanu (Kladovo), Feliks Romulijanu (Zaječar), Medijanu (Niš), Justinijana Primu (Lebane). Svi ovi istorijski lokaliteti povezani su u jednu rutu dugu 600 kilometara, koja posetiocima pruža izvanredan sadržaj. Zbog svega što su Decije, Klaudije Gotski, Prob, Aurelijan, Galerije, Maksimin Daja, Flavije Sever, Justinijan, Trajan i drugi rimski carevi ostavili na našem tlu, današnji turisti imaju valjane razloge da posete ove značajne lokalitete.

Do ovih mesta moguće je doći kopnom, do nekih i Dunavom. Uzbudljivo je putovanje biciklom, koji je sve popularnije sredstvo prevoza turista. Jer, Srbija se nalazi na evropskoj Dunavskoj biciklističkoj ruti. Biciklističke staze koje pripadaju ovoj međunarodnoj ruti, zajedno sa alternativnim putevima, duge su u Srbiji oko 1040 kilometara. Pored antičke istorije koja obiluje kulturnim, arhitektonskim i arheološkim senzacijama, biciklista doživljava veličanstvene predele naše zemlje, sreće ljude, nedirnutu prirodu, oseća mirise, što su senzacije snažnije od klasičnog letovanja na moru.


Saturday 5 July 2014

Slobodan Maldini: Palata Beogradske zadruge, "Večernje novosti", 5. jul 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

PALATA BEOGRADSKE ZADRUGE

Nedavno je rekonstruisana Palata Beogradske zadruge, jedna među najlepšim građevinama u Beogradu. Na svečanom otvaranju novouređene beogradske lepotice na izvanrednom trgu u Savamali  predstavljeni su planovi razvoja ovog dela grada. Brojni zvaničnici, pokrovitelji, zagovornici i skeptici, imali su priliku da vide ne delu početak opsežne rekonstrukcije za mnoge najlepšeg dela Savske obale. Iako je ovo samo jedna u nizu neophodnih rekonstrukcija starog urbanog Beograda, ona nas ohrabruje, istovemeno budeći u nama setu na poslednji deo reprezentativnog Beograda koji je decenijama ležao zapušten, prepušten propadanju.

Ova palata u Karađorđevoj ulici izgrađena je davne 1907. godine, kao delo dvojice velikana srpske arhitekture, Andre Stevanovića i Nikole Nestorovića. Andra Stevanović (1859-1929), beogradsko dete, završio je 1881. godine Tehnički fakultet na beogradskoj Velikoj školi. 1883. upisao je arhitekturu na Tehničkoj visokoj školi u Berlinu (Šarlotenburg). Po diplomiranju i povratku u zemlju 1890. izabran je za profesora Tehničkog fakulteta u Beogradu. 1910. izabran je za člana Srpske kraljevske akademije i dugo je bio sekretar njenog Umetničkog odeljenja. Nikola Nestorović (1868-1957), rodom iz Požarevca, studirao je arhitekturu takođe u Berlinu (Šarlotenburg). Nakon završetka studija 1896. vratio se u Beograd, gde je postao honorarni profesor Tehničkog fakulteta na predmetu Ornamentika svih stilova. 1953. godine izabran je za doživotnog počasnog predsednika Društva arhitekata Srbije.

Za projekat palate Beogradske zadruge nije bio raspisan konkurs, već je Luka Ćelović, predsednik ove najjače finansijske inbstitucije u Srbiji,  direktno pozvao Stevanovića i Nestorovića da urade projekat. Iz ove saradnje proizašlo je jedinstveno, izuzetno značajno delo u istoriji arhitekture Beograda. Zgrada je projektovana na principima akademizma, stila koji je bio tada najuticajniji među arhitektima. Simetrične osnove sa osovinom simetrije na duboko zasečenom uglu dve ulice, ova palata je projektovana pod uticajem Pariske izložbe iz 1900. godine, na kojoj je arhitektonski dekorativizam doživeo svoj vrhunac. Pored konstrukcije, Stevanović je projektovao fasadu i glavnu kupolu, dok je Nestorović, pored osnova, izradio projekte enterijera. Vajane ukrase izradio je likorezac Franja Valdman, slike na staklu R. Marković a fasadu od veštačkog kamena, prvu u Beogradu, Jozef Gara. Zajedno sa susednim hotelom "Bristol", to je prva zgrada u Srbiji podignuta na armiranobetonskim šipovima.

Ovo, možda najbolje ostvarenje beogradske arhitekture tog doba, oštećeno je u bombardovanjima 1941. i 1944. Proteklih nekoliko decenija teško je zapušteno, gotovo urušeno. Današnja restauracija uliva nadu da će ova palata i druga slična zdanja u beogradskoj Savamali dobiti novi život.