Saturday 15 February 2014

Slobodan Maldini: Pešačke zone i umiranje centra, "Večernje novosti", 15. februar 2014.




DNEVNIK ZABLUDA

Piše Slobodan Maldini

PEŠAČKE ZONE I UMIRANJE CENTRA

Nedavno je Hamburg predstavio urbanistički plan prema kome će u narednih 20 godina da postane grad pešaka. Predložena je izgradnju tzv. "zelene mreže" pešačkih i biciklističkih staza koje će da povežu postojeće saobraćajnice i obezbede sigurno kretanje stanovnika bez učešća automobila. Nakon realizacije plana, biće upotpunosti eliminisana upotreba automobila u gradu, a on će postati zelenije, zdravije i prijatnije mesto za život.

Iako radikalan u Hamburgu, ovaj princip godinama primenjuju mnogi gradovi. Arhetipski primer grada bez kolskog saobraćaja je Venecija, koja je podignuta na brojnim ostrvima lagune povezanim kanalima. Zermat u švajcarskim Alpima je grad bez automobila već proteklih trideset godina. Među istaknutim primerima gradova bez automobila su Činkve Tere u Italiji, Gent u Belgiji ili stari grčki grad Rodos, gde ulazak automobila fizički nije moguć. Interesantan je primer gradića Vobana kod Frajburga u Nemačkoj, gde se osnovni  prevoz odvija biciklom. Ovo mesto povezano je sa centrom Frajburga tramvajem, a stambene četvrti projektovane su duž tramvajske trase, sa distancama prilagođenim pešacima.

Pored principa isključenja kolskog saobraćaja, u upotrebi je i princip izgradnje pešačke zone, dela centra grada namenjenog pešacima. Prva pešačka zona nastala je 1953. u Holandiji u Roterdamu. U Kopenhagenu je 1962. glavna trgovačka ulica Stroget pretvorena u pešačku. Tokom 1970-tih došlo je do masovnog pretvaranja kolskih ulica u središnjim delovima gradova u pešačke. Ovaj način planiranja centra usvojio je i Beograd. Prva pešačka zona u Beogradu realizovana je 1980-tih kada je Knez Mihajlova ulica zajedno sa okolnim zatvorena za kolski saobraćaj.  U manjim gradovima Srbije ovaj proces se dogodio 1990-tih i posle 2000.

Međutim, pored pozitivnih efekata, gradovi sa pešačkim zonama suočili su se sa dugoročnim problemima. Poznati primer je širenje pešačke zone u Kopenhagenu, koje je 1980-tih dovelo do odumiranja pojedinih delova centra grada. Sličnu sudbinu doživljava Beograd. Zona Knez Mihajlove ulice danas daleko je od živog gradskog jezgra. Mnogi lokali se zatvaraju, a centralne funkcije se sele, velikim delom prenete na novobeogradski Tržni centar Ušće na levoj obali Save. Ovaj dugoročan trend potvrđuju mnogi primeri trgovačkih centara u starom gradu koji danas zjape prazni. Nekada elitni pešački centar "Čumićevo sokače", sa najskuplje prodavanim prostorom, danas je napušten. Tržni centri poput tzv. "Staklenca" na Trgu Republike, "Milenijuma" u Knez Mihajlovoj, "Kalemegdana" u Nikole Spasića ili "Siti pasaža" na Obilićevom vencu godinama tavore, prateći tendenciju zamiranja centra grada. Istovremeno, centralne funkcije preuzimaju prostori povezani kolskim saobraćajem, kao što su novobeogradski centri "Ušće", "Delta siti" ili "Merkator".


No comments:

Post a Comment